Kao ljudska bića, svi imamo određene potrebe. Neke potrebe su urođene i bez njih ne možemo da funkcionišemo u fizičkom smislu, dok su druge povezane sa višim nivoima razvoja ličnosti i njima ostvarujemo svoj pun potencijal. Najosnovnija ljudska potreba je potreba za preživljavanjem i u tome su psiholozi i istraživači saglasni. Postoji veliki broj teorija i klasifikacija ljudskih potreba, a mi ćemo se ovde dotaći one koja nam je najvažnija za razumevanje motivacije ljudi da se ponašaju na određeni način. Svakako najpoznatija i najviše korišćena teorija jeste Maslovljeva piramida ljudskih potreba.
Maslovljeva hijerarhija ljudskih potreba je teorija iz psihologije koju je stvorio američki psiholog Abraham Maslov još 1943. godine u članku ,,Teorija ljudske motivacije“. Maslov ističe da se ljudske potrebe mogu razvrstati u grupe i da postoji jasna hijerarhija između tih grupa potreba. Niži nivoi potreba se moraju zadovoljiti pre nego što se aktiviraju potrebe viših nivoa. Kada se jedna potreba zadovolji, opada značaj njene motivacione uloge, međutim, druga brzo zauzima njeno mesto, tako da ljudi uvek teže da zadovolje neku potrebu. Ukoliko potrebe nisu zadovoljene, osoba se može razviti u fizički i psihički nezdravu osobu.
Maslovljeva hijerarhija ljudskih potreba se sastoji od pet grupa potreba a to su, od najniže do najviše, fiziološke potrebe, potrebe za sigurnošću, potrebe za pripadnošću, potreba za uvažavanjem i potreba za samoostvarenjem (samoaktualizacijom). Ova hijerarhija obično se prikazuje u vidu piramide podeljene na pet nivoa, gde svaka grupa predstavlja po jedan nivo.
Jednostavan odgovor na pitanje zašto se ljudi ponašaju kako se ponašaju, najčešće je upravo – zbog svojih svesnih ili nesvesnih potreba. Prva četiri nivoa je Maslov nazvao potrebama nedostatka (,,D potrebe“) a najviši nivo su potrebe rasta, tj. potrebe bića ili ,,B potrebe“. Ukoliko osnovne potrebe nisu zadovoljene, osoba nema motivaciju da pređe na sledeću potrebu na višem nivou. Potrebe nedostatka nastaju zbog deprivacije istih i one pokreću ljude i čine ih motivisanim kada nisu zadovoljene. Takođe, motivacija za ispunjenjem tih potreba postaje jača što je duži period trajanja njihovog uskraćivanja. Na primer, ukoliko osoba nema zadovoljenu potrebu za sigurnošću, kao što je sklonište od opasnosti, neće biti motivisana da radi na ostvarenju prijateljstva ili intimnosti, a svakako da onda neće moći ni da oseti potrebu za drugim, višim nivoima, kao što su samopouzdanje ili samoaktualizacija.
Iako je Maslov u početku tvrdio da, ukoliko osoba ne zadovolji jednu potrebu, ne može da pređe na sledeću, više rangiranu, kasnije je modifikovao ovaj stav i rekao da ne mora 100% da bude zadovoljena prethodna potreba kako bi se prešlo na novu. Kada je deficitarna potreba većinski zadovoljena, naš fokus se premešta na sledeću nezadovoljenu potrebu. Ljudski mozak je složen sistem i ima istovremeno paralelne procese, pa se istovremeno mogu pojaviti i različiti motivi različitih nivoa hijerarhije. Međutim, Maslov je smatrao da čovek ne može u svakom trenutku da promeni fokus sa jedne potrebe na drugu, već da određena potreba ,,dominira” ljudskim organizmom dok god se, makar većinski, ne zadovolji.
Kada su potrebe nižih nivoa bar većim delom zadovoljene, fokus prelazi na najviši nivo potreba. Osećamo želju za ličnim rastom i razvojem sopstvene ličnosti i tada smo u mogućnosti da dostignemo najviši nivo – potrebu za samoaktualizacijom. Ovaj nivo se odnosi na pun potencijal koji jedinka može da ostvari. To ostvarenje je individualno: nekome je samoaktualizacija da postane roditelj, nekome advokat, nekome slikar i sl. Modeli su individualni, ali ono što je bitno je da osoba u potpunosti može da ostvari sebe jedino kroz ono što joj je blisko i što je u skladu sa njenom prirodom. Iz ovih razloga je Maslov skovao pojam ,,metamotivacija” kako bi opisao motivaciju ljudi koji prevazilaze obim osnovnih potreba i teže stalnom poboljšanju.
Svaka osoba je sposobna da se kreće uz hijerarhiju potreba, sve do nivoa samoaktualizacije. Nažalost, različite životne situacije koje su stresne po individuu čine da se ponekad ,,vratimo unazad” u hijerarhiji jer opet moramo da zadovoljimo osnovne potrebe. Samim tim, ne možemo se stalno kretati uzlazno hijerarhijom potreba, već ćemo se tokom života vraćati napred-nazad. Ovo je jako bitno razumeti, naročito u današnje vreme, gde se često kao imperativ postavlja konstantno zadovoljstvo, sreća, uspesi i kretanje uzlaznom putanjom na svim životnim poljima. Prirodno je imati uspone i padove, raditi i za materijalne i za duhovne ciljeve i ne biti uvek jednako motivisan. Ipak, u svemu tome, važno je otkrivati sopstvene potencijale i težiti njihovom ispunjenju kako bismo zaista živeli život na najbolji mogući način.
Reference:
5 nivoa hijerarhije ljudskih potreba
Maslovljeva hijerarhija ljudskih potreba