Partnerski odnosi su jedna od najkompleksnijih oblasti života i, u isto vreme, jedna od najvažnijih. Kada dođe do prekida odnosa, nakon nekog vremena, gotovo svako od nas je bio u situaciji da se zapita da li vredi dati drugu šansu i pokušati ponovo. Ne postoji pravi, univerzalan odgovor na ovo pitanje i niko osim nas samih nam ne može rešiti tu dilemu. Možemo tražiti nečije mišljenje, raspitati se o tuđim iskustvima i saznati da li drugi ljudi veruju u ,,drugu šansu”, ali na kraju je odluka ipak na nama.
Postoji mnogo razloga zbog kojih se ljudi odlučuju na ,,drugu šansu”. Bez obzira na razlog prekida odnosa (raskida, razvoda) i na vreme koje je proteklo od prekida, dešava se da ljudi odluče da obnove odnos. Vrlo često je jedan od primarnih razoga usamljenost i nedostajanje svega onoga što smo sa bivšim partnerom izgradili, zajedničkih navika, načina života i osećaja poznatosti, pa čak i ako, dok smo bili zajedno, nismo baš bili zadovoljni tim delom.
Što više vremena provedemo sa nekim, to je više uloženog truda, energije, resursa u taj odnos i nekada je jako teško prihvatiti činjenicu da sve to treba da otpustimo i da dozvolimo da ostane u prošlosti. Ljudi često umeju da kažu kako su ,,izgubili vreme” ili ,,bacili godine” na neki odnos koji se završio, međutim, gube iz vida jednu važnu stvar – to im je u datom trenutku bilo potrebno. Sve se dešava sa razlogom i to što se neki odnos završio ne znači da smo izgubili vreme i da on nije ispunio svoju svrhu.
Ponekad je razlog to što nam je ovakva vrsta odnosa poznata i partner sa kojim smo bili u odnosu nesvesno preslikava našu porodičnu dinamiku. Poznata nam je porodična dinamika, tražimo reparaciju i nastavljamo da negujemo toksičnu nadu – ideju da će se druga osoba jednog dana konačno promeniti i da će biti drugačije. Poznato nam je da budemo u odnosu sa nekim ko je emocionalno nedostupan, koga moramo da jurimo, na koga ne znamo da li možemo da se oslonimo i da li je voljan da se zaista posveti odnosu. Naš nervni sistem uvek teži onome što nam je poznato, koliko god to bilo loše ili nefunkcionalno za nas.
Nekada, razlog zbog kojeg bismo dali drugu šansu nekome je to što želimo da utišamo neprijatne emocije koje osećamo i da se regulišemo. Zato što želimo da nam bude lakše. Želimo da izbegnemo samoću i pogotovo strah koji osećamo zbog toga što smo trenutno bez partnera. Želimo da neko drugi bude odgovoran za naš život i dajemo mu u ruke svoju moć, bili mi toga svesni ili ne. Verujemo da ne možemo sami iako smo danas odrasli i imamo kapacitet za to. Verujemo da ne možemo da se nosimo sa neprijatnim osećanjima, senzacijama i da nećemo preživeti ukoliko ih osetimo.
Razlog za pomirenje i obnovu odnosa može biti i taj što je prošlo dosta vremena od kako smo se rastali, nismo ista osoba koja smo bili ranije, potencijalno nije ni druga osoba ista kao što je bila, te želimo da saznamo da li bi nešto ovaj put bilo drugačije. Ako i dalje postoji želja i emocije sa obe strane, ovo nekada može biti i dobra odluka.
Pre nego što odlučite da ponovo uđete u odnos sa bivšim partnerom, jako je važno da dobro razmislite i prikupite sve informacije. Ovo su pitanja koja je neophodno da postavite sebi i da na njih najiskrenije moguće odgovorite.
Pre nego što donesete bilo kakvu odluku, važno je da date sebi vremena. Da, važno je uzeti osećanja u obzir, ali važno je i biti što je moguće više objektivan i racionalan u ovakvim situacijama. Razmislite – ako se ništa nije promenilo, sve je još sveže ili se druga strana ponaša na isti način prema vama, ne preuzimajući odgovornost za svoje postupke – zbog čega mislite da će odnos biti drugačiji? Nekada vreme zaista može da bude najbolji saveznik i da pokaže u kom smeru se stvari razvijaju.
Nemojte žuriti sa odlukom, ono što je vaše, neće vam pobeći. Važno je da znate da zaslužujete da se osećate dobro i da imate kvalitetan i zdrav odnos pun ljubavi. Izaberite prvo sebe, pa tek onda birajte one koji će vam biti bliski.
Referenca:
Andrija Stokić