Iskustva koja dete stekne u najranijem detinjstvu, u odnosu sa majkom, ocem ili drugim starateljem, od presudnog su značaja za formiranje odrasle ličnosti i stilova vezivanja. Ovaj odnos utiče na formiranje odnosa i veza tokom daljeg razvoja, kao i na stvaranje očekivanja, planova i strategija tokom celog života.
Teorija afektivnog vezivanja bavi se ovim specifičnim odnosima koji se razvijaju u prvim mesecima i godinama života između deteta i njegovih primarnih staratelja. Afektivna veza, koja se najčešće formira između majke i deteta, ima ključnu ulogu u emocionalnom razvoju, jer dete stiče osnovnu sliku o sebi, svom vrednovanju, kao i o svetu kao sigurnom ili nesigurnom mestu za život.
Afektivno vezivanje, ili emocionalno vezivanje, jedan je od najvažnijih aspekata ljudskog iskustva koji traje kroz ceo život. Različiti ljudi se vezuju na različite načine, a ovaj stil vezivanja se formira na osnovu ranih iskustava sa roditeljima ili starateljima. Takođe, novija saznanja sugerišu da na formiranje stila vezivanja utiču i genetske predispozicije i kasnija iskustva u odraslom životu.
Stilovi vezivanja koje razvijamo u ranom detinjstvu ne samo da oblikuju naš odnos prema roditeljima, već i utiču na naše emocionalne i partnerske odnose tokom celog života. Postoji nekoliko osnovnih stilova vezivanja, od kojih su neki sigurni, a drugi nesigurni, i svaki od njih nosi sa sobom specifične karakteristike, reakcije i izazove u odraslom životu.
Osobe sa sigurnim stilom vezivanja obično su odrasle u stabilnoj, pažljivoj i ljubaznoj porodici. Njihovi roditelji su bili emocionalno dostupni i konstantno su pokazivali interesovanje za njihove potrebe, kako fizičke, tako i emocionalne. Ove osobe razvijaju visok nivo samopouzdanja i sposobnost da izgrade zdrave, stabilne odnose. Sigurno vezivanje omogućava im da:
Otvoreno komuniciraju o svojim osećanjima i potrebama.
Sposobni su da veruju partneru i donose odluke u vezi sa njima sa lakoćom.
Ne plaše se napuštanja ili napuštanja partnera, jer se osećaju sigurno i voljeno.
Spremni su da pruže podršku i postavljaju zdrave granice u odnosima.
Osećaju da je ljubav sigurno i stabilno mesto, kao i da se osećaju u skladu sa svojim partnerima.
Siguran stil vezivanja obuhvata osobe koje nisu previše zavisne od svojih partnera, ali ni emocionalno distancirane. Oni znaju da je moguće imati i emocionalnu povezanost, ali i svoju nezavisnost. Ovaj stil ima ključnu ulogu u održavanju stabilnih i ispunjenih odnosa.
Osobe sa izbegavajućim stilom vezivanja odrasle su u porodicama gde su emocije bile minimizirane, ili je postojala emocionalna distanca ili zanemarivanje. Možda su roditelji bili previše zauzeti, distancirani ili čak hladni prema njima. Kao rezultat toga, ove osobe razvijaju mehanizme odbrane da bi se zaštitile od emocionalnih povreda, što rezultira sledećim karakteristikama:
Teško im je da pokažu ili izraze svoja stvarna osećanja.
Izbegavaju emocionalnu bliskost i intimnost u odnosima.
Mogu delovati hladno, distancirano ili nezainteresovano u vezama.
Veoma su nezavisni i imaju tendenciju da previše veruju u svoju sposobnost da funkcionišu bez pomoći ili podrške drugih.
Imaju tendenciju da minimiziraju ili potiskuju svoje potrebe za pažnjom i ljubavlju.
Za ove osobe, ljubav se često doživljava kao potencijalna pretnja njihovoj nezavisnosti i emocionalnoj ravnoteži. Može im biti veoma teško da izdrže emocionalnu intimnost, pa su stoga njihovi odnosi obeleženi distancom, a njihova sposobnost da održavaju bliske veze često zavisi od njihove sposobnosti da ,,sugestivno” kontrolišu situacije i odnose.
Anksiozni stil vezivanja obuhvata osobe koje su odrastale u nesigurnim, nestabilnim emocionalnim uslovima. Roditelji su im mogli biti nedosledni, povremeno ljubazni, a povremeno nedostupni, što im je stvorilo osećanje nesigurnosti. Ove osobe imaju tendenciju da:
Postavljaju velike emocionalne zahteve od svojih partnera.
Uvek traže potvrdu i pažnju, bojeći se da će biti napustene ili odbačene.
Imaju preteranu potrebu za ljubavlju, što može postati opterećenje u vezama.
Njihovi odnosi često obuhvataju i periodičnu emocionalnu dramu, jer se boje da će biti napusteni ili iznevereni.
Osećaju veliku anksioznost u vezi sa napustanjem i često se osećaju napusteni ili nesigurni u vezi sa svojim partnerima.
Ovaj stil vezivanja može dovesti do nesigurnih i turbulentnih odnosa. Osobe sa anksioznim stilom vezivanja mogu imati nerealna očekivanja od svojih partnera i osećati se duboko povređene ili nesrećne kada njihovi partneri ne mogu da zadovolje njihove emotivne potrebe.
Ovaj stil vezivanja je najkompleksniji, jer spaja karakteristike oba prethodna stila, odnosno i anksioznost i izbegavanje intimnosti. Osobe koje razvijaju anksiozno-izbegavajući stil vezivanja obično su doživljavale ambivalentne ili čak traumatske situacije tokom detinjstva, gde su bili povremeno zanemareni ili zlostavljani, dok su u drugim momentima imali doživljaj pažnje i ljubavi. Zbog toga, oni:
Ponekad traže ljubav i pažnju, dok se u drugim trenucima povlače, jer se osećaju nesigurno u vezi sa svojim partnerom.
Izbegavaju preterano angažovanje u vezama jer im se čini da je intimnost previše opterećujuća.
Osećaju da ne mogu da veruju svom partneru i boje se odbacivana, dok istovremeno gaje sumnje o svom partneru i o tome kako se oni ponašaju u vezi.
Često imaju izuzetno povremene reakcije i mogu delovati zbunjeno u vezi sa svojim emocijama i potrebama.
Za ove osobe, ljubav je najčešće dvosmisleno iskustvo: oni žele ljubav, ali se boje da bi ih ona mogla povrediti. Često se osećaju preplavljeno svojom nesigurnošću, što rezultira cikličnim obrascima u vezama koji mogu biti destabilizujući za oba partnera
Imajte u vidu da navedene kategorije ne treba shvatiti bukvalno jer vaši obrasci iz detinjstva su specifični samo za vas, ali svakako najčešće predstavljaju jedan dominantan ili mešavinu dva stila vezivanja od kojih jedan dominira. Verovatno vam je očigledno da postoji samo jedan zdravi stil vezivanja i to je sigurna vezanost, dok se ostala tri stila klasifikuju kao nesigurni stilovi vezivanja. Otkrivanje svog dominantnog stila vezivanja i svojih emocionalnih obrazaca može vam doneti bolje razumevanje sebe, višu samosvest, jer možete razumeti zašto nešto radite ili očekujete, možete prepoznati obrasce kada počnu da se pojavljuju u vašim odnosima i raditi na tome da ih promenite. Kada postanete svesni uzroka problema, biće vam lakše da radite na rešavanju, kao i da bolje razumete svog partnera u odnosu na njegov stil vezanosti, a samim tim i da izgradite zdravije i kvalitetnije odnose.
Reference:
Adult attachment styles
Kako stilovi vezanosti iz detinjstva utiču na vaše sadašnje emotivne odnose
Stilovi emocionalnog vezivanja i partnerski odnosi