Proces razvoda donosi brojne zadatke koje bi roditelji trebalo da reše. Od načina njihovog rešavanja zavisi budući tok razvoja ličnosti deteta. Neka deca mogu da reaguju otvorenije i burnije, dok druga deca mogu da pošalju poruku da su sasvim u redu i da ih razvod ne pogađa u meri u kojoj su roditelji očekivali. Međutim, često se kasnije pokaže da su deca sa različitim reakcijama trpela iste posledice.
[elementor-template id=“70952″]
Ne smemo zanemariti da razvod jeste emocijama obojen proces za sve. Od toga kako roditelji reše svoje lične krize, zavisi i način na koji će rešavati krize koje se javljaju u odnosu sa decom. U ovom periodu, članovi proširene porodice ili prijatelji ti mogu biti značajan resurs i izvor podrške, ali i razgovor sa stručnjakom. Ništa se neće rešiti preko noći, daj sebi vremena.
Važno je da i deca prođu kroz period žalovanja. Želeći da dete sačuvaju od konflikta, gorčine i ljutnje, roditelji mogu postati prezaštićujući. Sa druge strane, može se javiti prebrzo „guranje“ dece u svakodnevnicu. Tako dolazi do zanemarivanja dece jer roditelji misle da će se dete samo izboriti kroz svoje aktivnosti i društvo, ili misle da je suviše malo da razume šta se dešava. Posledice kasnije postaju vidljive. Osvesti da je detetu, kao i tebi, potrebno vreme da prihvati, odboluje i da se prilagodi novoj stvarnosti.
[elementor-template id=“70952″]
Svako dete, u skladu sa uzrastom, može da razume šta se dešava. Deci je u ovom periodu potreban razgovor i posvećivanje, i to od strane oba roditelja. U zavisnosti od uzrasta dece, pristup će biti različit. Ali jedno je sigurno – dete oseća promenu, ma koliko malo bilo ili ma koliko to ne pokazivalo spolja.
Roditelji bi trebalo da, pored neprijatnih emocija i konflikata koji se dešavaju, pronađu način za komuniciranje o stvarima koje su važne za dete. To, pre svega, podrazumeva pitanje novca i kontakta sa roditeljem sa kojim dete ne živi. Uspostavljanjem navedenih dogovora, dete dobija poruku da je okruženje i dalje sigurno, da postoje struktura i rutina. I najvažnije – da je i roditelju sa kojim ne živi i dalje važno.
Važno je da prihvatiš da će doći do redefinisanja nekih uloga. Kada jedna osoba ode iz kuće, nije potrebno samo zameniti tu ulogu i upotpuniti je. Kada dete primeti odsutnost jednog roditelja, može početi da preuzima njegovu ulogu kako bi nadomestilo nedostatak. Npr. muška deca koja žive sa majkom preuzimaju ulogu glave kuće i brinu o mlađima.
Ne koristi dete kao posrednika u komunikaciji. Takođe, ne opterećuj ga detaljima o konfliktu sa drugim roditeljem jer time mu samo možeš naštetiti. Za dobrobit deteta je važno naći rešenje i omogućiti da ono bude van toga.
Iz želje roditelja da im bude lakše ili da pridobiju dete za sebe, dešava se da izbace svoju frustraciju na neadekvatan način i govore loše o drugoj strani. Tako dete ostaje sa velikim teretom, nakon čega se najčešće povlači i ni sa jednim roditeljem nema autentičan odnos. Ovim niko ne dobija, naprotiv, svima je još gore.
Dete oseća posledice i u odnosu sa braćom ili sestrama, ako ih ima. Razvod ponekad donosi i odluku da dođe do „podele“ između njih i promena u njihovim odnosima. Obrati pažnju na ovo i nemoj dozvoliti da dođe do razdora i udaljavanja između dece.
Kao što je navedeno, deca retko pričaju o dešavanjima u kući, posebno kada im je teško ili se čak na neki način osećaju odgovornim za ono što se dešava. Komuniciraj sa značajnim osobama iz okruženja deteta (nastavnicima, psihološko-pedagoškom službom, trenerima) u cilju pružanja podrške detetu, na način koji mu je prilagođen.
Ako ti je potrebna pomoć, pronađi stručnjaka na našem sajtu i radi sa njim. Rad na sebi ne znači da sve treba sam/a da radiš.
[elementor-template id=“70952″]
Komentari
Dodaj komentar