Blog > Psihologija > Kako tolerancija na frustraciju oblikuje kvalitet tvog života?

Kako tolerancija na frustraciju oblikuje kvalitet tvog života?

  • Objavljeno: 21. avgust 2024.
  • Ažurirano: 20. avgust 2024.
  • do 7 minuta čitanja

Kao ljudi, prirodno težimo izbegavanju neprijatnosti i stresa, instinktivno birajući puteve manjeg otpora. Tolerancija na frustraciju, vrlo važan psihološki koncept, odražava našu sposobnost da se nosimo sa neizbežnim životnim izazovima i razočaranjima. Ova sposobnost direktno utiče na naše emocionalno blagostanje i kvalitet života. Razvijanje veće tolerancije na frustraciju može nam pomoći da bolje upravljamo stresom i izgradimo otporniju i zadovoljniju svakodnevicu. U ovom tekstu ćemo istražiti kako ova veština može poboljšati našu unutrašnju snagu i međuljudske odnose.

[elementor-template id=“70952″]

Šta je tolerancija na frustraciju?

Tolerancija na frustraciju ili frustraciona tolerancija predstavlja našu sposobnost da tolerišemo neprijatna osećanja i stresne situacije. Frustracija postoji kada su naše želje, zahtevi, htenja ometeni ili onemogućeni. Osećanje frustriranosti narasta iz razlike između onoga što hoćemo i onoga što je dostupno. Biti frustriran znači da smo zaustavljeni u težnjama da postignemo ono što hoćemo (npr. želim da idem na izlet u prirodu a počela je da pada jaka kiša) ili smo iskusili ono što nećemo (npr. razboleli smo se).

Frustracija je stvar percepcije – načina na koji opažamo svet. Počnite drugačije da definišete svet oko sebe i postaćete znatno manje frustrirani. Kako ne možemo uvek da izbegavamo stvari, događaje i ljude koji nas frustriraju, možemo da naučimo da drugačije definišemo sopstvenu okolinu i pomognemo sebi da se osećamo manje frustrirano, nezadovoljno i uznemireno.

Niska tolerancija na frustraciju

Niska toleracija na frustraciju se javlja kada odbijemo da se ponašamo disciplinovano da bismo ostvarili određene ciljeve, kada mislimo da ne možemo da tolerišemo neizvesnost i kada idemo zaobilaznim putevima, odnosno linijom manjeg otpora. Možemo reći da je niska tolerancija na frustraciju povezana sa kratkoročnim hedonizmom, odnosno fokusiranjem na trenutnu prijatnost. Izbegavamo svaku vrstu neprijatnosti, i onu najmanju, čak i kada znamo da bi nam donela sve što dugoročno želimo, samo zato jer se koncentrišemo na trenutnu prijatnost i ono što je lakše.

Racionalno-emotivno bihejvioralni terapeuti smatraju da u jezgru emocionalnih poremećaja i poremećaja u ponašanju leži urođena sklonost ljudi da događaje u svom životu procenjuju na rigidan i apsolutistički način. To znači da ljudi imaju određene ideje o tome kako realnost mora ili ne sme da izgleda. „Mora/ne sme“ način razmišljanja je usmeren prema sebi, prema drugim ljudima i prema svetu uopšte. Takva uverenja nazivamo rigidni ili apsolutistički (dogmatski) zahtevi.

Nisku frustracionu toleranciju imaju ljudi koji se povodom neprijatnosti emocionalno uznemiravaju, jer, između ostalog, veruju i govore sebi da su takve neprijatnosti nepodnošljive i da ne smeju da se dese. Obratite pažnju da takve osobe ipak podnose iste te frustracije i nelagodnosti, samo što to podnose teže, upravo zbog stava koji imaju prema njima.

Niska tolerancija na frustraciju je naziv za široku kategoriju iracionalnih (samoosujećujućih) uverenja, kojima je zajednička ideja da su doživljena ili očekivana nelagodnost ili frustracija previše teške da bi se podnele. Osoba sa filozofijom niske tolerancije na frustraciju smatra da „ne može da podnese“ neispunjenje svojih unutrašnjih zahteva i odbija da prihvati postojanje raznih frustracija i nelagodnosti.

Nisku toleranciju na frustracije stvara i održava određen način razmišljanja, odnosno sledeća iracionalna uverenja:

  • ,,Ja ne smem doživljavati frustracije.“ Kada osoba ima ovo uverenje i suočava sa nekim neprijatnim događajem, ona ne samo da veruje da ta frustracija ne sme da postoji, nego je i ubeđena da je ne može podneti.
  • ,,Moram da se osećam prijatno.“ Ovo uverenje ukazuje da će se osoba boriti svim raspoloživim snagama da ostane u prijatnom stanju trenutnog zadovoljstva, izbegavajući neprijatne stvari, iako je u njenom interesu da ih uradi što pre.
  • ,,Neprijatne emocije su za mene nepodnošljive i ne treba da se suočavam sa njima.“ Ovo uverenje tera osobu da izbegava sve neprijatne emocije. Međutim, postoje neprijatne emocije koje su zdrave: tuga, razočarenje, zabrinutost, nezadovoljstvo. One se javljaju kao prirodna reakcija na neprijatne događaje i korisne su za nas.
  • ,,Treba da osećam samo prijatne emocije.“ Ovo uverenje je u korenu toksične pozitivnosti. Uživanje u kratkom dometu je traženje neposrednog užitka ili izbegavanje bola, iako to uglavnom vodi u dugoročni stres. U stalnoj potrazi za dobrim raspoloženjem osoba može početi da zloupotrebljava alkohol, hranu ili psihoaktivne supstance. Niska tolerancija na frustraciju ključni je faktor u razvoju zavisnosti.

Posledice niske frustracione tolerancije

Izbegavanjem neprijatnih emocija, nećete ni dobiti priliku da saznate kolika je količina njihove neprijatnosti, kao i da je vrlo moguće da se suočite sa njima i da preživite.  Na primer, kada nekoga muče napadi panike, on počinje da izbegava suočavanje sa tim strahom jer smatra da će biti toliko jak da neće moći da ga toleriše, što dovodi do suprotnog efekta – da se on samo učvrsti. Tek kada se ohrabri da se suoči sa strahom, može proveriti svoje hipoteze da li je taj strah nepodnošljiv i da li će ga preživeti.

Osobe koje imaju nisku toleranciju na frustracije imaju sledeće karakteristike:

  • sklone su odlaganju i ostavljanju stvari ,,za sutra“;
  • vode nedisciplinovan život;
  • teško uspevaju da se posvete onim obavezama i zadacima koji bi doprineli ostvarivanju viših ciljeva;
  • previše brinu, anksiozne su i pokušavaju da kontrolišu svaku situaciju;
  • rade sve što je u njihovoj moći da izbegnu životne teškoće, iako bi njihovo prevazilaženje doprinelo boljem i zadovoljnijem životu;
  • izbegavaju promene, a samim tim propuštaju mnoge prilike…

Kako povećati frustracionu toleranciju?

  1. Ispitajte frustraciju. Pitajte sebe: ,,Da li je za mene ovo stvarno nepodnošljivo ili je samo teško? Šta je najgore što može da se desi ako doživim ovu situaciju? Da li mogu to da preživim?“
  2. Prihvatite da situacija nije užasna i strašna već neprijatna. Razmišljanje: „Užasno je što mi se ovo dešava, ovo je strašno!“ podržava katastrofičnu filozofiju, dok razmišljanje: „Nije prijatno i loše je što sam u ovoj situaciji, ali mogu to da podnesem“ podržava filozofiju visoke frustracione tolerancije.
  3. Prihvatite da ne morate da dobijete sve što želite. „Bilo bi bolje da bude sunčano dok smo na letovanju, ali to ne znači da sunce mora da sija sve vreme i da kiša ne sme da padne. Nije sve pod mojom kontrolom i to je normalno, neću dozvoliti da mi to upropasti dan.“
  4. Smislite unapred kako da se umirite. Što ste mirniji, bićete sposobniji da pronađete rešenje ili da prihvatite stanje. Ukoliko registrujete visoku uznemirenost u nekoj situaciji, razmislite na koje zdrave načine biste mogli da se umirite. To može biti nešto poput toplog napitka, izlaska u prirodu ili tehnike disanja.
  5. Setite se da je većina frustracija prolazna i ne traje večno. To neprijatno osećanje ponekad može potrajati samo nekoliko minuta ako prestanete da mu dajete na značaju. Podsetite se da nije frustracija ta koja nas uznemirava, već naš stav prema njoj.
  6. Budite svesni dugoročnih ciljeva i prihvatite da je kratkoročna neprijatnost neophodna kako biste postigli dugoročnu sreću. Zapišite na papiru pozitivne efekte visoke frustracione tolerancije kako bi mogli da se podsetite zbog čega je važno da istrpite trenutnu nelagodu.
  7. Nemojte izbegavati frustracione situacije već na njih gledajte kao na priliku da naučite kako da razvijete veći stepen tolerancije. Izlaganje situacijama koje izazivaju nelagodnost ili frustraciju može da bude od velike pomoći. Dobro je početi izlaganje niskom intezitetu frustracije ili nelagodnosti, pa vremenom povećavati. Na taj način osoba kroz iskustvo menja svoja samoosujećujuća uverenja u novu samounapređujuću filozofiju („Ja ovo mogu da podnesem i dobro je za mene da to podnosim, jer na taj način mogu da dođem do svog cilja“).

Zaključak

Na putu ka boljem životu, uzaludno je tragati za stanjem potpune lagodnosti i odsustva frustracija. Promena stava prema poteškoćama kroz promenu načina razmišljanja je optimalno rešenje. Nije moguće rešiti se svih frustracija, ali moguće ih je prihvatiti kao sastavni deo života. Frustracije jednostavno postoje i to nije prijatno saznanje, ali neće nas ubiti. Odustati od kratkoročnog hedonizma i zahteva da sve u životu mora da ide glatko i lako, bez sumnje će nas povesti pravim putem i dati dobre rezultate u vidu većeg mira i stabilnosti.

Sigurno postoje mnoge stvari koje možete da tolerišete, ali neke od njih nisu vredne tolerisanja. Međutim, stav visoke tolerancije na frustraciju naglašava da, često, pored toga što možete da podnesete određenu tešku situaciju, za vas je i vredno da je podnosite. Ovo vas ohrabruje, osnažuje i podstiče da uvidite da možete biti izdržljivi i uporni kada je potrebno, kao i da pokušate da promenite nepovoljne uslove ukoliko je to moguće. Ako su nepovoljni uslovi nepromenljivi, najbolje bi bilo prihvatiti ih, procenjujući ih kao teške, ali ne i nepodnošljive.

[elementor-template id=“70952″]

Preporučujemo i ove članke:

Trenutno nema preporučenih članaka

Reference:
Šta je frustraciona tolerancija?
Kako se nositi sa niskom tolerancijom na frustraciju?
Niska tolerancija na frustraciju

Komentari

  • Još uvek nema komentara.
  • Dodaj komentar