Svedoci smo da današnji pametni telefoni mogu da izazovu zavisnost i beg iz stvarnosti. Dizajnirani su tako. Svetle boje na ekranu i zvučni signali kada primite poruku ili poziv napravljeni su tako da vam izazivaju lučenje dopamina, jednog od tzv. hormona sreće. Slično zadovoljstvo izazivaju hrana, vežbanje i seks, a znamo da sve navedeno može da stvori zavisnost.
S obzirom na to da se ovde spominje zavisnost i da je to veoma ozbiljna, opširna i duboka tema, pre nego što nastavim, želim sa vama da podelim jedan citat koji sam sastavio svojim rečima, slušajući jednog izuzetnog čoveka i stručnjaka. U pitanju je dr Gabor Mate. On je jedan od najboljih stručnjaka na svetu iz oblasti traume, ranog detinjstva, bolesti zavisnosti, poremećaja pažnje itd. Topla preporuka da posetite njegov sajt i da ga slušate na njegovom YouTube kanalu. Ovaj čovek je pun znanja i mudrosti i možete mnogo da naučite od njega.
Zavisnost sama po sebi nije problem jer nije uzrok. Zavisnost je posledica. Ona je adaptacija na traumu, odnosno diskonekciju sa samim sobom, koja je ultimativni uzrok većine bolesti čoveka na svim nivoima.
Kao što znamo, mnogi su danas opsednuti telefonima, odnosno onime što im oni pružaju. Telefon donosi mnoge prednosti, ali ogroman nedostatak može biti efekat koji ima na našu svest, psihu i na međuljudske odnose. Priključenje na naše uređaje znači da trenutno nismo istinski prisutni. Fokusirani smo na održavanje virtuelnih odnosa sa ljudima koji nisu fizički prisutni, bilo putem aplikacija za dopisivanje ili društvenih mreža. Ne poklanjamo punu pažnju onima sa kojima smo zapravo u tom trenutku.
Kada, u partnerskom odnosu, jedna osoba ima čestu potrebu da proverava telefon, druga se može osećati kao da nije cenjena ni voljena jer se partner ponaša kao da mu je bitniji virtuelni život od stvarnog. Pročitajte ovih 10 znakova upozorenja i proverite da li kod vašeg partnera ili vas postoji zavisnost od telefona.
Partner je toliko izgubljen u svom virtuelnom svetu da, kada je na telefonu, potpuno se isključi iz realnosti. Čak i ako ste usred razgovora, imate osećaj da vas ne čuje i ne vidi.
Niste jedini, i drugi ljudi počinju da primećuju da vaš partner provodi previše vremena na telefonu. Njegova porodica ili prijatelji (ili vaša porodica ili prijatelji) takođe su komentarisali to i smeta im.
Uobičajeno je da se izvinite nekome ako vodite razgovor sa njim i ako treba da proverite važnu poruku koja je stigla u tom trenutku ili da se javite na bitan poziv koji možda očekujete. Vaš partner smatra da izvinjenje nije potrebno i ne vidi problem u tome.
Jedan od neželjenih efekata čestog gledanja u ekran je taj što, kada nema ekrana, nema ni konstantne stimulacije čula na koju smo navikli. Zato vašem partneru brzo postane dosadno i uznemiri se kada ne proverava telefon onoliko često koliko želi.
Za osobu koja je na telefonu od trenutka kada se probudi, pa sve do kasnih večernjih sati, nije neobično da postane nervozna, preterano uznemirena ili anksiozna da će nešto propustiti ako se telefon, na primer, iznenada pokvari ili izgubi. Ako ste ovo primetili kod svog partnera, to je veliki pokazatelj zavisnosti.
Samo prepoznavanjem problema može se započeti put ka rešavanju istog. Međutim, ako partner nije svestan da uopšte ima problem, mala je verovatnoća da će se bilo šta promeniti dok to ne osvesti.
Vreme koje provodi na telefonu ne čini da se vaš partner oseća dobro, naprotiv. Ako je stalno na društvenim mrežama, verovatno ima tendenciju da se upoređuje sa drugima i zato se često oseća loše. Ako, pak, stalno proverava mejlove ili poruke u vezi sa poslom, to čini da bude pod stresom i da ne ume da se opusti i rastereti, što zatim utiče i na vaše zajedničko vreme, aktivnosti i na vaš celokupan odnos.
Ako vam se čini da je vaš partner više zainteresovan za elektronski uređaj nego za vas, sasvim je normalno da se osećate povređeno i odbijeno. Imate osećaj da nikada niste na prvom mestu, a to izaziva nezadovoljstvo koje se gomila i teži da kulminira.
Vaš partner legne u krevet i počne da ,,čačka” telefon, ne pokazujući interesovanje za maženje i bliskost, iako ste pored njega. U jednoj anketi u Americi je čak veliki broj ljudi priznao da je proverio telefon tokom seksualnog čina sa partnerom, što je posebno zabrinjavajuće i pokazuje da je zavisnost na ozbiljnom nivou.
Imate utisak da za vašeg partnera telefon ponekad predstavlja beg od stvarnosti. Kad god počnete da pričate o ozbiljnim stvarima ili nastane neprijatna tišina, partner posegne za telefonom kao za nekakvim utočištem. Gotovo je nemoguće da sa punom pažnjom vodi ozbiljan razgovor sa vama.
Čini vam se da, da nema tu groznu naviku da stalno gleda u telefon, vi i partner se uopšte ne biste prepirali. Ovako, sve su češće svađe čiji je uzrok tehnologija i zavisnost od iste.
Ako ste pronašli svog partnera u nekim ili u većini opisanih ponašanja, nemojte odmah očajavati. Iako smo svi svesni da se telefon ne može (lako) potpuno izbaciti i da je gotovo neophodan za svakodnevno funkcionisanje u savremenom svetu, znajte da je zavisnost izlečiva ako se na vreme reaguje. Evo nekoliko načina koje možete primeniti da pomognete svom partneru da se oslobodi zavisnosti i da popravite svoj odnos.
Prvo, morate biti direktni i iskreni prema partneru u vezi sa tim kako se osećate zbog njegove zavisnosti od telefona. Ako se ponašate kao da se ništa ne dešava, a gorite iznutra i očekujete da se stvari same poprave, bićete razočarani. Pomozite i sebi i partneru tako što ćete otvoreno razgovarati o problemu.
Mislim da se svi možemo složiti da uključivanje telefona čim otvorite oči i ,,zaranjanje” u radne mejlove ili društvene mreže nije sjajan način za početak dana. Takođe, gledanje u ekran pred spavanje nije dobar način da se dan završi, između ostalog i zato što svetlost ekrana ometa san.
Sa stanovišta odnosa, dogovor da sklonite telefone sat vremena pre spavanja i da ne držite uređaje u spavaćoj sobi može značiti da je veća verovatnoća da ćete razgovarati i biti intimni jer ste fokusirani jedno na drugo. Takođe je dobra ideja da postavite pravilo da, na primer, niko ne dira telefon dok jedete ili dok ste napolju.
Predložite partneru da utiša telefon ili da isključi obaveštenja za sve osim za hitne telefonske pozive, kako biste mogli da imate kvalitetno vreme kao par ili za druženje sa porodicom i prijateljima. Ako telefon ne vibrira i ne čuje se, veće su šanse da se zaboravi na njega i umesto toga se uživa u sadašnjem trenutku.
Ako izađete na večeru ili piće sa grupom prijatelja, predložite da svi stave telefon na sredinu stola, licem nadole. Prva osoba koja ne izdrži i podigne telefon mora ostalima da plati turu pića.
Mogu da se kladim da, iako vam preterano korišćenje telefona od strane vašeg partnera smeta, i sami biste mogli da provodite manje vremena gledajući u ekran.
Jasno recite partneru da odlažete telefon kad ste sa njim kako bi on mogao da bude vaš jedini fokus. Svesno pokušajte da smanjite vreme na telefonu, možda pomoću aplikacije za merenje vremena korišćenja, i recite partneru šta pokušavate da uradite.
Videti kako svesno pokušavate da napravite promene i kako već provodite manje vremena na telefonu nego što partner čini, trebalo bi da ga navede da shvati da treba da reši svoj problem. Ipak, preduslov za sve jeste iskren razgovor.
Potrudite se da produbite svoj odnos sa partnerom i da pojačate nivo intimnosti, emotivne i fizičke. Bez obzira na to da li samo nežno milujete svog partnera, grlite ga više ili ste češće intimni, pokažite mu da postoje mnogo bolji načini da dopamin udari u glavu. Ipak, ovde budite naročito oprezni – nije rešenje da novom zavisnošću zamenite staru.
Ukoliko vam se čine zanimljivim i korisnim, isprobajte nešto od ovih predloga već danas. Ako primetite da nema efekta i da je zavisnost vašeg partnera od telefona već otišla daleko, najbolje bi bilo da ga usmerite na to da se obrati stručnjaku sa kojim će raditi na ovom problemu.
Iako je akcenat u ovom članku na zavisnosti od telefona u partnerskim odnosima, želim da se vratimo na početak ovog članka i na onaj važan citat, jer kao i svaka zavisnost, ona je samo posledica nečeg dubljeg u nama, nečeg nerešenog. Kao i svaka zavisnost koja remeti život, i ova je znak diskonekcije sa samim sobom. Svaki put kada želimo da pobegnemo iz ove naše stvarnosti (jer nam se ne sviđa), mi težimo da bežimo u lažnu, iluzornu stvarnost, sa ciljem da najčešće produžimo neku agoniju, odložimo nešto što je bitno, izbegnemo bol ili problem. Isto rade i narkomani i, osim onoga što se konzumira, ne postoji druga razlika.
Reference:
11 Signs Your Relationship Is Being Ruined By Your Partner’s Phone Addiction