O komunikaciji se govori više nego ikada ranije. Mnogima, kojima komunikacija nije posao, to je čudno, jer nam je sada lakše nego ikada da komuniciramo sa bilo kim, na bilo kom kraju sveta, u bilo koje vreme. Imamo veliki izbor aplikacija za komunikaciju i uglavnom preko njih možemo čak i videti sagovornika, što je pre samo desetak godina bilo na granici naučne fantastike. Odavno smo naučili da govorimo, najkasnije u školi da čitamo i pišemo, pa što se sada diže tolika frka oko veština komunikacije? Ipak, u svim novim istraživanjima, veštine komunikacije se nalaze na zavidnom drugom mestu preko potrebnih veština za 21. vek, odmah posle digitalne pismenosti, bez koje zaista ne možemo više zamisliti našu svakodnevicu.
Ako vam nešto nije jasno, pitajte decu da vam objasne svojim rečima. U mom slučaju, sestričina moga muža, koja ima četiri godine, kaže: „Kistina uči tete da pričaju, a to ću i ja da radim kad porastem, jer i ja znam da pričam, a i volim“. U toj rečenici se krije sva mudrost oko veština komunikacije, jer se pokazalo da zaista nije dovoljno da samo znate da pričate i da volite da pričate, nego da svom tom pričom postignete i ono što želite.
A ono što je bitnije od svega što kažete jeste da umete da saslušate. Korektna i vešta komunikacija vam može poboljšati život na svim poljima, jer ćete zaista za kraće vreme obaviti više smislenih razgovora i prepiski i lakše ćete dolaziti do ciljeva. Dobrom komunikacijom ćete sebi obezbediti i više vremena i više dobrih odnosa, bilo da su oni poslovni ili privatni.
Svaka komunikacija sadrži tri komponente:
Ovde se opet vraćamo na to da živimo u digitalnoj eri i da vrlo često, čak i pri prvom kontaktu sa nekim, nemamo prvu komponentu komunikacije, koja ima najveći učinak na sam proces komunikacije. To nas dovodi do zaključka da nam u samom startu više od pola komunikacije fali i da onda moramo usavršavati delove komunikacije koji su nam preostali – ton i sadržaj.
Tu se uglavnom javlja pitanje kako možemo da utičemo na ton mejla, jer nam to nema nikakve logike. I te kako da ima: ton se može preneti i mejlom i porukom, preko bilo koje aplikacije. Ton potiče od emocije koju osećamo u datom trenutku i, na osnovu emocija koje prevladavaju, mi biramo reči koje pisanoj poruci daju određeni ton. Sigurno ste i sami imali priliku da čitanjem nečije poruke osetite u kakvom je emotivnom stanju pošiljalac poruke bio – da li je bio ljut, tužan ili bezgranično srećan.
Kod sadržaja je jako bitno da smo prethodno saslušali sagovornika. Što smo ga mi bolje slušali, shvatili poruku koju je on želeo da nam pošalje, kvalitetniji će biti sadržaj naše povratne poruke, bilo da ga pišemo ili izgovaramo. Verujem da ste imali prilike da vidite ljude koji slušaju svoje sagovornike, a onda u samo nekoliko rečenica ili smislenih pitanja daju informacije ili ono što se očekivalo od njih. Kada sam ja bila mala, uvek se govorilo da mudri ljudi ne pričaju previše. Kada sam uplovila u svet veština komunikacije, shvatila sam zašto je to tako.
I, šta da radimo sada kada se sve što smo mislili da znamo o komunikaciji srušilo? Jednostavno – da krenemo ispočetka sa učenjem.
Dve najbitnije veštine u komunikaciji su aktivno slušanje i asertivna komunikacija.
Aktivno slušanje vas pretvara u onog mudraca kog smo pomenuli malopre. Kada zaista slušate sagovornika i to mu pokažete svojim povratnim replikama ili pitanjima, on će steći više poverenja u vas. Kada zaista slušate sagovornika, sam tok komunikacije će biti sadržajniji i svrsishodniji. Kada zaista slušate sagovornika, više će vas poštovati i ceniti, i kao osobu i kao saradnika.
Asertivna komunikacija nam daje mogućnosti da kažemo bukvalno sve što želimo, ali na kulturan i civilizovan način. Ona nas upoznaje sa pravima koja imamo, a koja su nam načinom vaspitanja nepravedno oduzeta. Ona nam daje mogućnost da nekome ko je jako bitan kažemo i NE, bez razmišljanja da li će se taj neko naljutiti i kako će to shvatiti. Daje nam mogućnost da se izborimo za svoje pravo da nam neko ne duva u vrat dok stojimo u redu, a da ne ispadnemo nekulturni.
Komunikacija je nešto na čemu treba svakodnevno raditi. Nije dovoljno da samo odemo na neki kurs, dobijemo sertifikat, nastavimo po starom i krivimo zli, nepravedni svet što nam je neko uzeo pare, a nama se ni život ni komunikacija nisu popravili, a sertifikat je već požuteo. Meni su za potpuno prihvatanje asertivne komunikacije bile potrebne pune četiri godine, uz dodatne edukacije iz oblasti emocionalne inteligencije, da bih je koristila u potpunosti i osnažila se da je koristim u svakoj prilici i sa svakim, pa čak i sa autoritetima.
Sve ovo nam govori da su veštine komunikacije izuzetno bitne i da utiču na kvalitet našeg života na svim poljima. Dodatni benefit je da brže i efektivnije razmišljate, jer u dobroj komunikaciji nema zastoja niti praznog hoda. Dobra komunikacija je osnov za dobre međuljudske odnose i za brže i kvalitetnije postizanje ciljeva na svim planovima. Poboljšajte svoj život i komunicirajte efikasnije i smislenije.
Veštine komunikacije su osnov svakog uspeha. Čime god da se bavite, bilo da ste frizer, lekar ili nuklearni fizičar, dobro izbrušene veštine komunikacije pomoći će vam da lakše razgovarate sa kolegama, mušterijama, pa čak i sa prijateljima i bračnim drugom. Ukoliko vam je potrebna pomoć oko razvijanja veština komunikacije, uvek je možete dobiti od ljudi kojima je to profesija. Ako želite da budete dobar sagovornik, a ne samo govornik, tu sam za vas.
Autor: Kristina Beganović